Grad Niš, po svemu čudesan i neobičan, ima izuzetno povoljan geografski položaj. Smestio se u plodnoj nišavskoj kotlini, a štite ga i grle venci gorde Suve planine, pitomi brežuljci Seličevice, grebeni Svrljiških planina i Kalafata, čineći takozvanu Nišku transverzalu dugu 130 km koja ljubiteljima prirode pruža čaroban doživljaj.

Niš je raskršće puteva, jer kroz njega prolaze dva važna putna pravca, jedan za Sofiju i Carigrad odvajkada poznat kao “Via Militaris“, a drugi za Solun poznatiji kao “Via Egnatia“. Kao grad na važnoj raskrsnici puteva nije mogao da izbegne ni jedan vojni pohod, nijedan osvajački apetit okupatora, pa je u svom milenijumskom postojanju nebrojano puta bio osvajan, razaran i uništavan. Nije ga mimoišlo ni NATO bombardovanje 1999 godine, koje je odnelo živote mnogo nedužnih ljudi, žena i dece i uništilo mnoge građevine. O stradanjima žrtava svedoči spomenik ispred tvrdjave, kao sećanje na veliku tragediju.

Nišavskom kotlinom dominira reka Nišava, koja mirno teče gradom a lepo uređen kej je mesto za rekreaciju i uživanje. Danas je Niš moderan grad, koji vešto uklapa savremene tendencije sa duhom starih epoha. Važan je industrijski centar, univerzitetski grad, grad mladih a ono što ovaj grad ima to je poseban duh. To su njegovi stanovnici, ljudi posebnog mentaliteta, južnjačkog temperamenta, uvek spremni na šalu, na svoj i tuđ način, gostoljubivi, veseli i dobronamerni. Čuvaju duh prošlosti, tradiciju, posebnost, dar za zabavu, pesmu i igru. Sve što rade, rade “meraklijski“ . Često znaju da kažu da “merak nema cenu“ . Kako su u Nišu živeli i radili mnogi pisci i pesnici, najbolje srpske komedije su sa tematikom iz ovog grada.

Priroda je ovom gradu podarila sve što je mogla, a ljudi su to vešto iskoristili i prilagodili uživanjima u prirodi. Čudesna je okolina Niša, pre svega Sićevačka klisura gde je pitoma reka Nišava na putu prema Sofiji usekla svoj tok između Svrljiških planina i Suve planine. Visoke stene Svrljiških planina su pogodne za alpinizam, sa njih se može leteti paraglajderom jer povoljni vetrovi i dobri klimatski uslovi tome pogoduju, pa se tu održavaju svetska i evropska takmičenja u paraglajdingu, a u tom delu reka Nišava pruža mogućnost i za vožnju kajakom. Iz obližnjeg mesta Sićevo koje je zanimljivo vikend naselje, pruža se zadivljujući pogled na Sićevačku klisuru. Prateći reku, vijuga i asfaltni put koji vodi do Sofije i dalje ka Bliskom istoku. U klisuri su smešteni znameniti objekti i to: dve hidrocentrale podignute početkom XX veka od kojih jedna i dan danas snabdeva Niš strujom, manastir Svete Petke i manastir Svete Bogorodice, koje turisti rado posećuju. Poseban dragulj prirode je Jelašnička klisura, pa iako je veoma mala proglašena je specijalnim rezervatom prirode zbog svojih očaravajućih lepota i endemskih biljaka među kojima su neke i rariteti, (Ramonda Serbica i Ramonda Nathaliae). U klisuri su jedinstvene stene pogodne za slobodno penjanje, pa se tu održavaju pripreme i takmičenja za ovaj sve popularniji sport. Klisura je jedno od najomiljenijih izletišta Nišlija.

Niš ima sve, pa tako i prelepu Nišku Banju koja datira još iz vremena Hadrijana, odnosno iz II veka. Smeštena je na šumovitom Koritniku visokom 808 metara, pa je oaza zelenila i čistog vazduha, idealna za odmor i duge šetnje. Izvori termalne lekovite vode gas radon koriste u lečenju mnogih oboljenja, po čemu je banja poznata i izuzetno posećena.

Bojanine vode Nišlije takođe rado posećuju, naročito planinari, zbog čistog planinskog vazduha i mnogo sunca. Nalazi se na severnoj strani obronaka Suve planine na kojoj su mnoga predivna uzvišenja kao što su : Mosor, Sokolov kamen, Devojački grob i najviši vrh Suve planine Trem ( 1 810 m ). Nišlije često posećuju i Kamenički Vis, smešten na ograncima Svrljiških planina odakle se uživa u pogledu na Niš, kroz durbin koji je postavljen na drvenom vidikovcu. U širem prostoru Kameničkog visa nalazi se Cerjanska pećina čiji kraj još uvek nije otkriven. Smatra se da je nastala pre više od 2 miliona godina, i bogata je neobičnim pećinskim nakitom koji se samo ovde mogu videti.

Zbog svoje bogate istorije ovo je grad muzej na otvorenom, jer su njegovi žitelji neprestano gradili spomenike kao trajno sećanje na stradanje i ljudi i grada. Jedan od takvih je i memorijalni park Bubanj koji je tokom II svetskog rata bio mesto na kome je streljano oko 15 000 ljudi, dovođenih iz nacističkog logora 12. Februar, koji je jedan od retkih sačuvanih logora u Evropi, poznat po tome što je 12. Februara 1942 godine 105 hrabrih logoraša uspelo da pobegne. Parkom Bubanj dominira spomenik u vidu tri pesnice različitih visina koje simbolizuju dete, ženu i muškarca.

S obzirom na svoj izuzetan položaj, na početku I svetskog rata bio je ratna prestonica Srbije, a u zgradi Banovine, nalazilo se sedište srpske vlade i Ministarstva inostranih poslova. Tu je 28. jula 1914 godine stigla zvanična objava rata Srbiji od strane Austrougarske monarhije, na način jedinstven u diplomatskim odnosima – putem telegrama. Samo jezgro, odnosno centar grada posvećeni su srpskim kraljevima, kralju Aleksandru koga istorija pamti po ideji ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu državu, i kralju Milanu koji je bio vrhovni komandant srpske vojske koja je oslobodila Niš od Turaka.

Ovaj grad nije zaobišla sudbina svih gradova Srbije koji nisu odoleli naletima Osmanllija. Turci su ga zauzeli već 1386 godine tako da se sve do oslobođenja 1878 godine razvijao po pravilima osmanlijskog carstva, o čemu svedoče brojni spomenici a jedan od najdragocenijih je Ćele Kula, jedinstven u celom svetu. Nalazi se na starom Carigradskom drumu, a povod za njegovu izgradnju bila je čuvena bitka na Čegru gde su 31. maja 1809 godine srpski ustanici pod vođstvom vojvode Stevana Sinđelića doživeli svoj najveći poraz. Da ne bi pao u ruke Turcima, vojvoda je pucao u svoju barutanu i eksplozijom razneo sebe i srpske junake ali i mnoštvo Turaka. U znak sećanja na ovaj događaj na brdu Čegru podignut je spomenik u znak sećanja na srpske junake. A u znak sećanja na stradale Turke, turski komandant Huršid-paša naredio je da se glave svih ubijenih Srba, oderu, napune slamom i pošalju u Stambol Sultanu, a da se lobanje uzidaju u kulu kao jezivo upozorenje srpskom narodu. U kulu je ugrađeno ukupno 952 lobanje ali se do danas očuvalo samo 58. Ćele Kula predstavlja potresan spomenik o herojskoj sudbini Srba i Turskim surovostima. U blizini Čegra, podignuta na uzvišenju tako da dominira pejzažom, nalazi se, po mnogima najlepša sakralna građevina na ovim prostorima, Latinska crkva, koja je sagrađena u vreme vladavine vizantijskog cara Manojla I Komnina, i posvećena je svetoj Trojici.

I mada su ga Turci zauzeli 1386, Niš je vrlo često bio osvajan od strane drugih država koje su želele da kontrolišu put Beograd – Carigrad. Turci su shvatili značaj Niša, pa su u odbrambene svrhe podigli tvrđavu po tada modernim standardima. To je prelep kompleks podignut na šumovitom brežuljku, na levoj obali Nišave koja dominira gradom. U njoj se nalaze izložbeni paviljoni, popularni klubovi za okuplanje mladih, pešačke i biciklističke staze, sportski tereni i dečja igrališta. U tvrđavi se nalazi istorijski arhiv, meteorološka stanica, planinarski savez, spomen kosturnica streljanim Srbima od strane Bugara, barutane I još mnogo toga još. Posebno mesto u tvrđavi zauzima letnja pozornica, amfiteatar u kamenu, gde se održavaju čuveni filmski susreti i poznati muzički festivali.

Surov život pod Turcima rezultirao je čestim bunama i otporom Srba, koji su konačno 1878 godine zauzeli grad pa se ta godina smatra godinom novog razdoblja Niša, koji se brzo razvija i modernizuje. Niču građevine, moderne i savremene evropske arhitekture kao što su kuća trgovca Andonovića, zgrada Glavne pošte, zgrada Narodne Banke sada kabinet gradonačelnika, zgrada Oficirskog doma, čije restaurirane fasade daju posebnu lepotu centru grada. Posebno je restaurirano Kazandzijsko sokače iz turskog perioda, koje je kao i nekada u davna vremena, i danas omiljeno mesto za okupljanje i sastajanje mladih.

Srednjevekovni Niš je bio tvrdjava koju su mnoge države pokušale da osvoje, jer im je bio važan zbog svog strategijskog položaja. Srbi su prvi put zauzeli Niš 1183 godine pod vođstvom velikog župana Stefana Nemanje, kada je postao sastavni deo srpske države. U Nišu je 1189 godine, u porti crkve svetog Pantelejmona, veliki župan Stefan Nemanja ugostio nemačkog cara Fridriha I Barbarosu, koji je pošao u krstaški pohod. Kao sećanje na ovaj događaj, osam vekova kasnije nišlije su podigle spomenik koji se nalazi ispred niške tvrđave.

Sudeći po arheološkim nalazištima, na prostoru Bubnja i Medijane, sasvim je sigurno da su prva razvijena naselja u okolini Niša postojala još u neolitu i bronzanom dobu. Ne zna se tačno odakle ime gradu. Imenom Naissus prvi put ga naziva Klaudije Ptolomej sredinom II veka, označavajući ga najvećim gradom u Dardaniji. Možda se nekada zvao Vilin Grad, po Vilinoj reci i vilama koje su preko noći iz reke izlazile i obnavljale često rušen grad. Bar tako kaže keltska legenda.

Prema izvorima, podignut na desnoj obali Nišave krajem I veka pre Hrista, kao vojno utvrđenje. Kako je zauzimao značajan strateški i pogodan geografski položaj, grad se brzo razvija, tako da u vreme vladavine Marka Aurelija dobija status municipijuma, grada sa određenim stepenom samostalnosti.

Ali veliki procvat i ogromnu slavu Naissus dostiže u periodu od III do V veka. Tada je on postao snažan ekonomski, vojni i administrativni centar Gornje Mezije. Zasluga za ovakav procvat grada svakako je činjenica što je u njemu rođen čuveni rimski imperator i vojskovođa Flavije Valerije Konstantin – Konstantin Veliki. Ovaj mudar vladar, ambiciozan vojskovođa, vizionar i pobornik hrišćanstva svoj rodni grad je voleo, gradio velelepne palate i bogato ukrašavao, o čemu svedoči velelepni kompleks Medijana, koji danas predstavlja značajno arheološko nalazište. Naissus je ovenčao slavom i zauvek mu dao pečat posebnosti donoseći Milanski edikt 313 godine, kojim je hrišćanstvo postalo zvanična religija čime je prestalo stradanje hrišćana u rimskom carstvu. Tako je počeo razvoj jedne od najrasprostranjenijih svetskih religija. Ni posle toliko vekova, njegov grad ga nije zaboravio, u prelepom parku Sveti Sava sagradio je crkvu koja nosi njegovo ime. Takođe, njemu u čast svake godine početkom juna proslavlja dane cara Konstantina i carice Teodore, kao gradsku slavu. Na poznatom niškom filmskom festivalu, za najbolja glumačka ostvarenja dodeljuju se nagrade, car Konstantin i carica Teodora. Nizom manifestacija, 2013 godina se u Nišu posebno obeležava kao godina cara Konstantina, s obzirom da se navršava 1700 godina od donošenja Milanskog edikta.

Grad su 441 godine zauzeli i opljačkali Huni, spalivši ga do temelja, a ponovni procvat doživeo je za vreme vladavine vizantijskog cara Justinijana. Godine 615, grad osvajaju i naseljavaju Sloveni pa stara slava grada definitivno nestaje.

Danas nema toga što Niš i njegova okolina nemaju. Posebnu tajnovitost i mističnost gradu daju podzemni lagumi, o kojima se priča a legenda kaže da se prostiru kilometrima ispod grada. A ono što je ipak najbolje u Nišu, to su nadaleko čuvene “niške devojke” .